U zimu 1902., žena po imenu Mary Anderson putovala je u New York i otkrila da je loše vrijemevožnjavrlo sporo.Pa je izvukla svoju bilježnicu i nacrtala skicu: agumeni brisačs vanjske stranevjetrobran, povezan s polugom unutar automobila.
Anderson je svoj izum patentirala iduće godine, no u to je vrijeme malo tko imao automobile, pa njezin izum nije izazvao veliki interes.Desetljeće kasnije, kada je model T Henryja Forda uveo automobile u mainstream, Andersonov “čistać prozora” je zaboravljen.
Zatim je John Oishei pokušao ponovno.Oishei je pronašao lokalno proizveden ručno upravljanibrisač automobilapod nazivom Rain Rubber.U to je vrijeme vjetrobransko staklo bilo podijeljeno na gornji i donji dio, a naguma za kišuklizio duž razmaka između dva komada stakla.Zatim je osnovao tvrtku kako bi ga promovirao.
Dok je uređaj zahtijevao od vozača da manipulira ljepilom za kišu jednom rukom, a volanom drugom—ubrzo je postao standardna oprema američkih automobila.Oisheijeva tvrtka, na kraju nazvana Trico, ubrzo je dominiralabrisačtržište.
Tijekom godina,brisačiiznova su izmišljani kao odgovor na promjene u dizajnu vjetrobrana.Ali osnovni koncept je još uvijek ono što je Anderson skicirao u njujorškom tramvaju 1902.
Kao što je rekao jedan rani oglas za brisače: "Jasna vizijasprječava nesreće i činilakša vožnja.”
Vrijeme objave: 10. studenoga 2023